Zašto je važna fonološka svesnost

Fonološka svesnost se razvija od 5. godine života i tokom predškolskog perioda, pre nego što počne sistematska obuka čitanja i pisanja u prvom razredu. Izgovoreni glas se naziva artikulema, pisano slovo grafema, a spona ta dva (izgovorenog glasa i pisanog slova) zapravo predstavlja fonemu, jedinicu fonološke svesnosti.

Osim dobrog vida, sluha, motorike i pažnje važan faktor koji u velikoj meri utiče na učenje veštine čitanja i pisanja predstavlja fonološka svesnost (svest).

Fonološka svesnost je svojstvo svakog jezika i predstavlja sposobnost glasovne segmentacije i poznavanja odnosa slovo-glas (svest o glasovima neke reči).

Fonološku svesnost čini niz funkcija koje utiču na razumevanje i usvajanje jezičkog sistema. Elemenata fonološke svesnosti ima 11 i pored definicije, dajemo vam i primere. To su:

  • Auditivna percepcija (sposbnost prepoznavanja određene foneme u datoj reči – u reči ,,mama’’ dete je svesno da postoji fonema ,,m’’).
  • Auditorna diferencijacija (sposobnost razlikovanja da li su dve foneme iste ili različite – u reči ,,mama’’ dete razlikuje izgovorno i slušanjem glas ,,m’’ i glas ,,a’’).
  • Auditorna analiza (sposobnost shvatanja da u nekoj reči postoje foneme – reč ,,mama’’ se sastoji od niza fonema m,a,m,a).
  • Audiotorna sinteza (sposobnost grupisanja različitih i odvojeno izgovorenih fonema u jednu reč – foneme m,a,m,a grade reč ,,mama’’).
  • Auditorno kombinovanje (sposbnost analize i sinteze, tj. nalaženja novih reči u slučaju izostavljanja ili dodavanja fonema – kada od reči ,,mama’’ odbijemo poslednje dve foneme dobijemo ,,m,a’’, a zatim na to dodamo foneme ,,c,a’’ dobijamo reč ,,maca’’).
  • Auditorna memorija (sposobnost da tokom kratkog vremenskog perioda osoba zapamti i ponovi jedan određeni broj fonema, reči ili brojeva koji su usmeno dati).
  • Pravilna i kontinualna auditorna klasifikacija (sposobnost neke osobe da ponovi izvestan broj reči koje su joj date usmeno u pravilnom redosledu).
  • Auditorni oblik ili raspoznavanje reči (sposbnost neke osobe da prepozna reč mada joj je data usmeno samo jedan deo te reči – završi reč koja počinje na ,,ma’’ ).
  • Formiranje rima (sposobnost stvaranja reči koje imaju nastavke koji se rimuju u odnosu na usmenim putem date reči – kapa-mapa, šuma-guma, igra-čigra).
  • Aliteracija (sposobnost osobe da iz dugoročne memorije izvuče reči koje imaju isti početni suglasnik – igre ,,na slovo, na slovo’’).
  • Intonacija ili akcenat (sposobnost neke osobe da razlikuje akcenat u reči ili rečenici).

Ova sposobnost se ispituje i pri testiranju pred polazak u školu. Kroz date primere, možete se zabaviti i vežbati sa detetom. Ukoliko predškolac nije savladao gore navedene stavke, bilo bi dobro da se obratite logopedu koji će proceniti govorno-jezički status deteta i iznalaziti rešenja za vežbanje ili otklanjanje smetnji ovog tipa (fonološki promerećaji).

Maša Jovičić, dipl. defektolog-logoped

Reference:

Golubović S. Fonološki poremećaji. Društvo defektologa Srbije. Beograd. 2017:15-20.